Svrha projekta “Seksualna prava: budućnost ravnopravnosti“ je podizanje svijesti, edukacija i promocija seksualnih prava koja predstavljaju temeljno ljudsko pravo i ključ za postizanje spolne/rodne ravnopravnosti.

Glavni ciljevi projekta su podizanje svijesti o seksualnim pravima, pokretanje javnog diskursa, isticnje kompleksnosti seksualnih prava kroz premošćivanje raskoraka između pitanja žena, LGBTI pitanja i pitanja zdravlja kako bi se stvorila strateška savezništva između različitih grupa za ljudska prava, ženskih grupa, LGBT aktivistica/ista i medicinskih stručnjaka/inja, kao i osnaživanje žena i LGBT populacije.

Seksualna prava predstavljaju temeljna ljudska prava i ključna su za osiguravanje spolne/rodne ravnopravnosti. Kako bi se osiguralo da ljudska bića i društva razvijaju zdravu seksualnost, nužno je da društva, kroz sva raspoloživa sredstva, prepoznaju, promoviraju, poštuju i štite prava na seksualnu slobodu i seksualnu autonomiju. Iako mnoga temeljna ljudska prava, kao što je sloboda, autonomija, integritet, ravnopravnost i slično već postoje, u gotovo svim nacionalnim i internacionalnim instrumentima i dokumentima, riječ „seksualno“ nije im, u pravnom smislu, dodana, osim u slučajevima seksualne edukacije i seksualnog zdravlja[1] . Poštovanje seksualnih prava , kao ljudskih prava, pruža temelj za eliminaciju nasilja protiv žena koje krši, umanjuje i poništava temeljne slobode djevojaka i žena, prepuštajući ih riziku genitalnog sakaćenja, seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja, silovanja, prostitucije, obiteljskog nasilja i seksualnog ropstva.

Iako seksualna prava uključuju pravo ljudi da istražuju svoju seksualnost bez straha, stida, krivnje, pogrešnih uvjerenja ili drugih prepreka slobodnom izražavanju vlastitih želja, kao i pravo na izbor seksualnih partnera/ica bez diskriminacije, pravo na potpuno poštovanje tjelesnog integriteta, pravo da budu slobodni i autonomni u izražavnju svoje seksualne orijentacije ili pravo na seksualno zdravlje – koje pretpostavlja pristup cijelom rasponu informacija o seksualnosti i seksualnom zdravlju, edukaciji i uslugama najviše moguće kvalitete, uključujući povjerljivost podataka, u praksi se to ne događa. Napredak ostvaren na zakonodavnoj razini nije popraćen promjenom stavova ljudi. Pojedinke/ci uglavnom ni ne znaju koja su prava dio njihovih seksualnih prava. Osim toga, širenje i upražnjavanje ovih prava onemogućeno je fundamentalističkim diskursima i djelovanjem u neoliberalnom kontekstu gdje socijalna, ekonomska i kulturna prava „vise na veoma tankoj niti“.

[1] Women’s Human Rights net, “ Seksualnosti i seksualna prava“, Ana Elena Obado